Što ste sve spremni
napraviti za spas kapljica što život znače? Neki zatvore vodu dok peru zube,
neki ugrade štedljive tuševe a neki hakiraju vodokotliće.
Uz ekološku stranu medalje koja bi trebala biti glavni
razlog ovakvih poteza novčane uštede u energiji kao i vodi sve više dobivaju
na značaju sa svakim novim povećenjem cijena energije i vode.
Kako su cifre za
vodu, barem na mom računu nedavno dosegnule zabrinjavajuće granice razmišljam
slijediti inicijativu ekipe sa bloga EarthThreat do koje sam slučajno dosurfao još
prošle godine. Na navedenom blogu pojavila se inicijativa hakiranja tuđih
vodokotlića, kada ste na tulumu, u gostima, gledate utakmicu kod prijatelja.
Jednostavnom tehnikom savijanja držača plutače smanjite razinu do koje se
vodokotlić puni. Prijatelji ne bojte se, inicijativu odrađujem samo u vlastitom
stanu.
Otvorivši poklopac svog
vodokotlića nailazim na nepremostivu zapreku. Plovak vodokotlića je koncipiran
na sasvim drugi način nego na slici, sve od plastike. Izgleda da se naši
standardi za vodokotliće razlikuju od američkih pa od savijanja ništa. Dajem se
u proučavanje vodokotlića i otkrivam plastični vijak kojim se plovak može
spustiti i na taj način dobiti isti efekt. Pokušavam ga okrenuti ali izgleda da
je već na najnižoj razini, a razna vode u vodokotliću je i dalje dosta visoka.
Prelazim na plan B.
Preostaje mi samo stari
provjereni način hakiranja. PVC boca od 1,5 litare puna vode, postavljena u
slobodni kut tj. stranu vodokotlića. Gornju stranu boce fiksiram sa komadom
žice kako ne bi došlo do kretanja boce unutar vodokotlića i to je to. Prelazimo
u fazu testiranja. Sve funkcionira savršeno a vodokotlić svoj posao obavlja
besprijekorno.
I tako nakon nekih
15-ak minuta vodoinstalaterskog iskustva, zadovoljan činjenicom da sam spasio
barem maleni dio kapljica života, dajem se u ekonomiku.
Izvor: eecroatia.com