Ekspanziona posuda

Ekspanziona posuda je uređaj koji mora biti ugrađen na svaki zatvoreni cijevovodni sistem ona ublažava veće oscilacije tlaka u sistemu centralnog grijanja, na većim bojlerima ili na hidrofonima.

Ekspanziona posuda ima u sebi membranu (balon) od gume koji je pod pritiskom od 1,5 bara sa zrakom. 

Postoji nekoliko vrsta ekspanzionih posuda naprimjer: Ekspaziona posuda za centralno grijanje i za solarno grijanje koja podnosi  tlak u instalaciji do 4 bara i obično je crvene boje.

Ekspanziona posuda za sanitarnu hladnu i toplu vodu koja podnosi tlak u instalaciji do 10 bari i obično je plave boje.

Upute za Pokretanje Centralnog grijanja

Kada se približavaju hladnije noći zatim i dani možda će vam koristiti nekoliko uputa o punjenju vode, ispuštanju zraka iz sistema i pokretanju centralnog grijanja.

1. Najprije provjeriti tlak vode koji treba biti oko 1,5 bara ako je malo viši ne smeta do 1,8 bara, ukoliko tlak vode naraste prilikom zagrijavanja do 2,5 bara sigurnosni ventil će izbaciti višak vode tlak ne smije biti niži od jednog bara.


2. Ukoliko je tlak u sistemu centralnog grijanja niži od jednog bara obavezno nadopuniti sistem vodom do 1,5 bara.
3. Prilikom svakog dopunjavanja sistema treba ispustiti zrak iz instalacije najprije iz peći, iz radijatora pa onda iz cijevi ukoliko na njima ima ventila za ispust zraka, prilikom ispuštanja zraka iz svakog radijatora treba ispustiti oko jedan decilitar vode da izađe sav zrak, ventile za ispust zraka ne treba puno odvijati jer bi mogli iskočiti zbog pritiska.
4. Prilikom ispuštanja zraka iz instalacije treba uvijek na kraju provjeriti tlak i prema potrebi nadopuniti.


5. Uključiti sobni termostat ukoliko ga ima.
6. Odviti odvijačem maticu na prednjoj strani pumpe, pokrenuti ručno osovinu nekoliko puta zbog toga što zna zaglaviti uslijed mirovanja.
7. Uključiti pumpu za cirkulaciju, provjeriti dali pumpa radi tako da stavite ruku na pumpu i osjetit ćete blago trenje i šum to znači da pumpa radi, na nekim pećima pumpa se neće uključiti dok se ne postigne određena temperatura u peći, ukoliko se pumpa ne osjeti to znači da ne radi i da je osovina pumpe zaglavila uslijed mirovanja, tada treba ponovno odviti odvijačem maticu na prednjoj strani pumpe pa pokrenuti ručno osovinu nekoliko puta.


8. Nakon puštanja pumpe za cirkulaciju u rad treba ponovno provjeriti ima li zraka u instalaciji i po potrebi ispustiti ga, zatim ponovno provjeriti tlak u instalaciji.
9. Sada kad ste sve gore navedeno uradili možete naložiti (uključiti) peć.
10. Obvezno kontrolirati peć prilikom zagrijavanja i provjeriti temperaturu polaznog voda na cijevi iza pumpe da ste sigurni da pumpa radi i da je sistem instalacije dobro napunjen.

Muškarci bježe u kupaonice kako bi izbjegli prigovaranje

Svaki deseti muškarac u kupaonici se skriva kako bi izbjegao partneričine prijateljice ili gledanje televizijskih sapunica.

Čini se da je kupaonica vrlo važna prostorija u stanu, barem ako se pita muške ukućane. Polovica muškaraca priznaje da se redovito skriva u kupaonici kako bi izbjegli prigovaranje partnerica, a kažu i da je to jedino mjesto gdje imaju apsolutnu privatnost!

Tvrtka Geberit AquaClean WCs provela je studiju na 2000 ljudi i otkrila kako muškarci bježe od ljutitih žena i hiperaktivne djece upravo u tu prostoriju u stanu. Prema istraživanju, tamo često igraju igrice na mobitelima, slušaju sportske komentare ili opuštajuću glazbu, prenosi Daily Express.

Svaki deseti muškarac u kupaonici se skriva kako bi izbjegao partneričine prijateljice ili gledanje televizijskih sapunica.

Zašto i koji filteri za vodu?

Želite li kod kuće imati čistu vodu, onda je najbolja i najjeftinija opcija filtrirati vodu. Naravno, instalacija uređaja za filtriranje u kućanstvu će se u početku činiti kao veliki trošak, no zamislite koliko ćete novaca potrošiti kupovinom flaširanih voda u samo godinu dana. O fekalijama koje su nedavno pronađene u flaširanoj vodi nećemo ni govoriti. 

No kako znati koji sustav filtriranja trebate? Trebate li filtrirati samo jedan dio vode u kućanstvu (npr. u kuhinji) ili cijeli vodovod? Što uopće trebate filtrirati?

Sljedećih šest koraka pomoći će vam odabrati sustav filtriranja vode koji najbolje odgovara vašim potrebama. Saznat ćete kako otkriti koji su zagađivači prisutni u vašem vodovodu i ukratko ćemo opisati kako funkcioniraju najčešći tipovi sustava za filtriranje. Kažemo ukratko jer smo sve modele filtriranja vode obradili od A  do Ž u našem prošlom blogu.

1. Saznajte što se krije u vašoj vodi

Prije nego odaberete sustav filtracije, morate znati što zapravo želite ukloniti. Uvid u godišnje izvješće o kvaliteti vode na vašem području možete dobiti iz vodovoda ili lokalne tvrtke koja vas opskrbljuje vodom, a možete otići i korak dalje i sami testirati vodu.

Možete kupiti test trake za određivanje razine nitrata, pH i tvrdoće vode ili pozvati lokalni laboratorij koji se bavi ispitivanjem kakvoće vode, što je i najbolja opcija. Ne da mislimo da ne znate, nego jednostavno treba pažljivo pratiti proceduru i način uzimanja uzorka vode koji želite testirati. 

Suvremeno opremljeni laboratoriji vrše kontrolu kvalitete i zdravstvenu ispravnost vode za piće u skladu s Glasnikom BiH 40/10, a neki od parametra ispitivanja vode su:

• organoleptički i fizikalno-kemijski pokazatelji (pH, tvrdoća, amonijak, nitrati, nitriti, permanganat i sl.),
• metali,
• fenoli, mineralna ulja, ftalati,
• mikrobiološka analiza vode (ukupni koliformi, Escherichia coli, plijesni, bakterije, virusi...),
• ...

2. Koja je svrha filtriranja vode?

Želite li zdravu vodu za piće ili se samo želite riješiti kamenca?

Odlučite se zašto točno želite filtrirati vodu. Neki od razloga mogu biti:

• Zdrava, pitka voda. Za većinu kupaca, glavni razlog kupovine filtera je osigurati sigurnu i zdravu vodu za piće.
• Poboljšati okus vode iz slavine. Uklanjanje uklanjanje klora i klor-fenola iz vode poboljšaje njezin okus.
• Sigurno tuširanje i kupanje. Ako želite izbjeći suhu kožu i kosu trebali bi se riješiti klora iz vode.
• Omekšati tvrdu vodu i spriječiti oštećenja na uređajima. Da bi produljili životni vijek perilici za rublje, slavinama i odjeći, potrebno je omekšati vodu kako se ne bi stvarao kamenac.

3. Koju vrstu filtera za vodu trebate?

• Sustavi za destilaciju vode. Iz vode se uklanjaju otopljeni minerali, no ne uklanjaju se sve štetne kemikalije.
• Ionski omekšivači. Cjenovno su pristupačni i iz vode uklanjaju soli kalcija i magnezija koji su stvaraju naslage kamenca na grijačima za vodu, slavinama i perilicama.
• Reverzna osmoza. Najekonomičnija metoda uklanjanja neželjenih tvari iz vode. Uklanjaju se zamućenja, klor, ali i 95 do 98 posto teških metala kao i bakterije.
• Mehanički filteri. Uklanjaju se sve mehaničke čestice (pijesak, glina, organske i neorganske tvari, planktoni, mulj i slično), no ne štite od otopljenih kemijskih elemenata, spojeva ili bakterija. 
• Čišćenje vode UV zračenjem. Lampe s UV zračenjem uništavaju opasne mikroorganizme i štetne kemijske spojeve.  
• Filtracija vode aktivnim ugljenom. Aktivni ugljen je porozni materijal i na sebe veže molekule plina te otopljene štetne tvari. Čisti vodu od vodikovog sulfida, metana, klora, organskih zagađivača i toksičnih materija.  

4. Gdje postaviti filter za vodu: cijelo kućanstvo ili samo dio?

Možete odabrati filtraciju cijelog kućanstva, tj. cijelog vodovodnog sustava ili filtraciju koja pročišćava vodu neposredno prije samog korištenja.

Trebate li pročišćivače vode za cijelo kućanstvo ili za pojedini dio?

Modeli za filtraciju cijelog kućanstva pročišćuju vodu od mehaničkih čestica, mineralnih naslaga (kamenca), virusa i bakterija te neugodnih mirisa i okusa.

Ukoliko se odlučite za pročišćavanje vode u vašoj kuhinji nudimo vam filtere s reverznom osmozom (RO 5).

Ako je vaša koža osjetljiva na klor, postoji filter za tuš koji učinkovito uklanja: klor, olovo, hidrogen sulfid (miris pokvarenih jaja), željezo oksid (rđavo smeđa voda), mirise, krupne čestice te uravnotežuje Ph vrijednost.

5. Sustavi za filtraciju vodovoda ili vrčevi za pročišćavanje vode: što odabrati?

Sustavi za filtraciju vodovoda obično rade učinkovitije od vrčeva i bočica s filterima za vodu. Sustavi za vodu imaju dodatni pritisak koji temeljito pročišćava upitnu kvalitetu vode te u potpunosti otklanjaju kamenac, klor, teške metale, mutnoću, bakterije i viruse. 

Vrčevi za vodu pročišćuju vodu, no ne toliko koliko filteri za vodu. Isto tako imaju ograničen kapacitet pročišćavanja (obično oko 300 l po jednom filter ulošku) i potrebno ih je iznova i iznova puniti. 

Sve u svemu, ako tražite brzo i jeftino rješenje odaberite vrčeve za pročišćavanje vode, a ako tražite trajnije, sigurnije i dugoročno jeftinije rješenje, ugradite filtere za vodu. Iako su filteri za vodu u početku skuplja investicija, s Nobel filterima se s vremenom ostvaruje značajna financijska ušteda jer litra vode na izlasku iz Nobel aparata stoji 0.01 KM.  Svakom novom potrošenom litrom cijena se samo smanjuje. 

 6. Pregledajte svoj trenutni sustav za filtraciju vode

Jeste li provjerili svoje filtere za vodu?

Ako u kućanstvu koristite vrčeve za pročišćavanje vode ili neki drugi sustav pročišćavanja koji je kupljen prije mnogo godina, možda je vrijeme za nadogradnju. Vremena se mijenjaju, a i normativi za kvalitetu vode, pa provjerite zadovoljavaju li vaši filteri današnje uvjete. 

Trebate li pomoć kod odabira sustava za filtriranje vode, slobodno mi se javite. Rado ću vam pomoći u suradnji sa Nobel korporacijom jer je ipak jedan od naših ciljeva, opskrbiti svako kućanstvo čistom i zdravom vodom

Nobel filterima protiv onečišćene vode

Pazi kako ciljaš!

Zapadna Evropa je postala veliko ratno polje na kojem se sukobe muški i ženski interesi. Žene počinju uspostavljati pravila koja bi muškarci trebali bez pogovora slijediti.

Nekada su pripadnice ljepšeg spola u pravu ali ponekad ipak pretjeruju. Kako vrijeme odmiče čini se da će uskoro biti nepristojno i politički neispravno tradicionalno i iskonsko muško mokrenje.

 Moguće je da će se muškarce kažnjavati za takvo ponašanje dok se u nekim evropskim zemljama glasno govori o totalnoj zabrani stajanja pored wc školjke. Pobornice takve ideje mogu se susresti u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. U tim liberalnim i demokratskim zemljama žene su uspjele prisiliti muškarce da konačno padnu stražnjicom na wc školjku.

Takvim dešavanjima prethodili su masovni protesti. Žene su nosile plakate sa velikim crvenim znakom X iza kojeg je stajao muškarac pored wc školjke. Njihovi povici i parole su varirali u odnosu na zemlju i jezik. Spustite hlače i sjedite!, uzvikivale su Holandjanke, Sačuvajte kapljice za sebe! uzvikivale su Njemice dok su ljute Francuskinje uzvikivale Ne želimo još i prljave lokve na podu naše kupaonice!.

Njihovi motivi za uzbunu nisu bili povezani s penisom, već isključivo sa higijenom. Do sada su njihovi argumenti imali smisla, jer zaista niko ne uživa dok nehotično staje u malene lokvice urina, pa čak ni muškarci. Za higijenske uslove žene mogu okriviti ne samo muškarce nego i majku prirodu koja nije prilagodila muško tijelo ispravnom centriranju pri mokrenju. Ukoliko bi muškarci mokrili pod pravim kutom i pod istim pritiskom žene se ne bi bunile. Takvo što na nesreću muškaraca i žena nije moguće, jer se muško tijelo jednostavno ne uklapa sa wc školjkom.

Jednostavno riješene žene su našle u izglasavanju zakona koji bi natjerao muškarca da sjedne na wc školjku, spusti hlače i mokri. Ukoliko to učini, toaleti bi ostali čisti i sjajni a žene bi mogle uživati u svakom posjetu omiljenoj prostoriji. Moram istaći da su žene, ipak, u krivu. Naglašavam da muškarac koji živi u prosjeku šezdeset i pet godina dnevno mokri skoro pet puta. U toku života muškarac posjeti wc, livadu ili neki mračni ćošak 118 tisuća puta. Podsjećanja radi, muški mokraćni trakt nije kreiran za širenje čistoće i mirisa te je on glavni krivac zapuštenih i prljavih podova toaleta.

Prva nemila činjenica s kojom se žene trebaju suočiti jeste da zalutale kapljice urina nisu raspršene namjerno. Kontrola se muškarcu lako omakne pa tako i koja kap koja počesto završi u boksericama. Prirodni nagon tjera muškarca, ali i ženu, na pražnjenje mokraćnog mjehura ali se kod muškaraca mokraća zadržava u takozvanom mišićnom kanalu koji doslovno isporučuje mokraću. Muškarci to znaju i zbog toga se dugo zadržavaju zamišljeni nad wc školjkom. U tim momentima pokušavaju iscijediti svaku kap kako bi poštedjeli sebe i svoje ukućane neugodnih žutih fleka na savršeno bijelom donjem rublju. Poznati i po svojoj nespretnosti muškarci nažalost žele sačuvati jedno i često unište nešto drugo. Dok umilnim pogledom ispraćaju svaku kap, nježno tresu tijelo. Upravo taj čin dovodi do neželjenog prljanja pločica, poda pa čak i plafona toaleta.

Neke od argumenata moram dodatno pojasniti nekolicini žena koje će možda poželjeti da pročitaju ovaj članak. Svjestan sam da je žensko uriniranje kulturnije i civiliziranije od ovog kojeg sam opisivao, međutim ovakvi opisi se vežu za nemali broj „nesvjesnih“ muškaraca koji jednostavno ne mogu paziti na skupu keramiku toaleta.

 Prije nego nas osudite trebale bi razmisliti o anatomiji. Žene su urednije i čišće jer ih je majka priroda takvim kreirala. Muški ritual mokrenja može se ženama učiniti barbarskim jer je njima za savršenu čistoću potrebna samo maramica. Nažalost, malene maramice ne mogu zadovoljiti muške potrebe i u tome sebi ne možemo pomoći. Ni nas se čak nije pitalo za izbor pri rođenju. Da je, možda bi puno toga bilo drugačije.
Zapamtite, muškarci rijetko prljaju toalet dok mokre, oni prljaju dok stoje i tresu svoje tijelo. Prisiljavanje muškarca da sjedne na toalet nije spas, jer se ne mogu protresti dok sjede. Ukoliko to učini, muškarac dovodi svoj ponos i zdravlje u opasnost. Takve situacije dovode do povreda penisa ili čak infekcije koja dolazi iz opasne unutrašnjosti toaletne školjke. 

Pisoar, savršeno rješenje

Može se činiti da nema spasa, ali je na sreću ne tako davno jedan od vodoinstalaterskih genija kreirao savršeno dizajniran instrument koji efikasno sakuplja urin bez onečišćenja i nepoželjnih lokvi. Ponizno govorim o pisoaru koji je postao svjetlucava porculanska ikona toaleta zapadnog svijeta. Za ženski dio čitateljstva koji možda nikada nije ušao u muški toalet moram opisati ikonu muškog dizajna. Sama porculanska zdjela pisoara je široka koliko i toaletna školjka, smještena visoko iznad poda kako bi bila pogodna za preciznu navigaciju osobe koji stoji pred njim. Važno je napomenuti da se pisoar čisti izuzetno lako uz pomoć vode koja se pušta pritiskom na dugme dok moderniji pisoari puštaju vodu reagirajući na pokrete tijela. Zbog toga svi možemo odahnuti, pisoar je zasigurno spas za sve!

Šteta koju muškarac može napraviti dok sjedi je mnogo veća od nekoliko kapi urina razasutih po podu toaleta. Moram podsjetiti da toaletna školjka primarno i nije kreirana za mokrenje, dok je pisoar savršeno dizajniran za samo jednu toliko nepoželjnu mušku radnju.

Riješene dakle imamo, izmjerimo li jedan zid u toaletu i odredimo li poziciju i ugradimo pisoar problem će biti trajno riješen. Ukoliko u kući imamo malene muškarce njima možemo prilagoditi stolicu ili stepenicu na koju bi stajali dok mokre dok će oni stariji stajati na prstima ali i dalje ispravno ciljati te neće praviti nered.

Student izmislio tuširanje bez vode

 
Ohrabren prijateljem koji se rijetko tuširao i poslje višemjesečnog istraživanja južnoafrički student Ludvik Marišane dobio je svjetsko priznanje za svoj izum "Dry Bath", koji omogućava tuširanje bez vode. 
Marišane (Ludwick Marishane), 22-godišnji student Univerziteta u Kejptaunu, izmislio je proizvod nazvan DryBath ("suho kupanje"), gel koji nanesen na kožu djeluje kao voda i sapun. 
Izum, koji je nagrađen godišnjom nagradom za studentsku invenciju, vlo je koristan u Africi i ostalim nerazvijenim dijelovima svijeta u kojima vladaju niski higijenski standardi i milioni ljudi nemaju pristup vodi. 
 Marišane je pojasnio da je na ideju došao jedne zime kada mu je prijatelj rekao da mu se "ne tušira pošto nije bilo tople vode". "Bio je lijen i u jednom je trenutku rekao: 'Zašto neko ne izmisli nešto što bih samo nanijeo na kožu i ne bih morao da se tuširam?'". "Bio je to moj 'eureka' trenutak", rekao je Marišane.            
              

Loženje na drva

Loženje na drva - najčešća (obnovljiva energija) za vaše grijanje

Ljudi su oduvijek koristili drvo kao gorivo za svoje ognjište. U vrijeme novih ložišta drvo su potisnula fosilna (neobnovljiva) goriva (plinsko ulje, ugljen i plin), kao “bolja i kvalitetnija” goriva, a tek njihovom eksploatacijom postali smo svjesni činjenice da ih u prirodi ima sve manje, a izgaranjem stvaraju štetne plinove koji loše utječu na okoliš te uzrokuju “efekt staklenika”.

Šuma čisti zagađenost iz zraka, akumulira pitku vodu i ima pozitivan utjecaj na našu klimu. Drveća filtriraju ugljični dioksid iz zraka i pretvaraju ga u kisik. Kisik je potreban za život i osnova za disanje i obnovu rasta drveća. Drvo akumulira na prirodan način energiju šume i predaje je (vraća) sagorijevanjem kao toplinski izvor nazad u prirodu. Nema nikakve razlike istrune li drvo u prirodi ili sagori u ložištu. U oba slučaja u atmosferu se ispusti ista količina ugljičnog dioksida (CO2) koliko je drvo uzelo iz zraka kod proizvodnje kisika, a potrebno je drugom drveću za istu namjenu.

Drvo je jedino gorivo, čiji se otpadni produkt ponovo koristi ne zagađujući okolinu. Drvo je obnovljivo, korisno i nije štetno za prirodu. Zahvaljujući ekološkoj osviještenosti šume se planski, u određenoj količini prorjeđuju i tako otvaraju mjesta za rast novog drveća. Drva oštećena vremenskim nepogodama također se koriste kao gorivo. Naša zemlja je bogata šumom, te drvo kao goriva, imamo u dovoljnim količinama.

Procjenjuje se da je u eksploataciji drvo kao gorivo, manje od 50% mogućeg resursa koji imamo na raspolaganju. Kod izgaranja se oslobodi samo toliko ugljičnog dioksida koliko jedno stablo primi u svojem životu čime se sprečava efekt staklenika. Drvo u sebi ne sadrži sumpor, pa prema tome – grijanje na drva nije uzrok “kiselih kiša”. Krajnji produkt gorenja drva je: vatra, dim i pepeo. Pepeo je čista tvar visoke kakvoće pogodno za kompost – gnojivo za vrt, te se tako na najprirodniji način vrača u prirodu, a nama višestruko koristi.

Koje drvo koristiti za grijanje?

Dvojbe o tom pitanju nema. Najbolje je suho drvo s što manje smole jer izgaranjem nastaje više dima koji prlja staklo kamina te iziskuje češće čišćenje dimnjaka. Inženjeri tvrtke Hark preporučuju; nakon rušenja u šumi drvo bi se trebalo sušiti 2-3 godine, kako bi pri povećanoj temperaturi što lakše oslobađalo iz sebe goreći plin.

Korištenjem vlažnih drva pri loženju kamina dolazi do negativnih nuspojava kao što su: kondenzacija vlage u dimnjaku, smanjena kalorična vrijednost drveta, oštećenje šamotnih dijelova kamina i slično. Šamotna opeka ima svojstvo apsorpcije topline nastale gorenjem i prenošenje iste u prostor ili na stjenke kamina. Loše je, što istovremeno upija vlagu, koja je nastala sagorijevanjem vlažnog drva, te uslijed visoke temperature ekspandira (pretvara se u paru), a time razara strukturu šamotnih dijelova kamina, uslijed kojih može doći do pucanja istih.