Loženje na drva - najčešća (obnovljiva energija) za vaše grijanje
Ljudi su oduvijek koristili drvo kao gorivo za svoje ognjište. U vrijeme novih ložišta drvo su potisnula fosilna (neobnovljiva) goriva (plinsko ulje, ugljen i plin), kao “bolja i kvalitetnija” goriva, a tek njihovom eksploatacijom postali smo svjesni činjenice da ih u prirodi ima sve manje, a izgaranjem stvaraju štetne plinove koji loše utječu na okoliš te uzrokuju “efekt staklenika”.
Šuma čisti zagađenost iz zraka, akumulira pitku vodu i ima pozitivan utjecaj na našu klimu. Drveća filtriraju ugljični dioksid iz zraka i pretvaraju ga u kisik. Kisik je potreban za život i osnova za disanje i obnovu rasta drveća. Drvo akumulira na prirodan način energiju šume i predaje je (vraća) sagorijevanjem kao toplinski izvor nazad u prirodu. Nema nikakve razlike istrune li drvo u prirodi ili sagori u ložištu. U oba slučaja u atmosferu se ispusti ista količina ugljičnog dioksida (CO2) koliko je drvo uzelo iz zraka kod proizvodnje kisika, a potrebno je drugom drveću za istu namjenu.
Drvo je jedino gorivo, čiji se otpadni produkt ponovo koristi ne zagađujući okolinu. Drvo je obnovljivo, korisno i nije štetno za prirodu. Zahvaljujući ekološkoj osviještenosti šume se planski, u određenoj količini prorjeđuju i tako otvaraju mjesta za rast novog drveća. Drva oštećena vremenskim nepogodama također se koriste kao gorivo. Naša zemlja je bogata šumom, te drvo kao goriva, imamo u dovoljnim količinama.
Procjenjuje se da je u eksploataciji drvo kao gorivo, manje od 50% mogućeg resursa koji imamo na raspolaganju. Kod izgaranja se oslobodi samo toliko ugljičnog dioksida koliko jedno stablo primi u svojem životu čime se sprečava efekt staklenika. Drvo u sebi ne sadrži sumpor, pa prema tome – grijanje na drva nije uzrok “kiselih kiša”. Krajnji produkt gorenja drva je: vatra, dim i pepeo. Pepeo je čista tvar visoke kakvoće pogodno za kompost – gnojivo za vrt, te se tako na najprirodniji način vrača u prirodu, a nama višestruko koristi.
Koje drvo koristiti za grijanje?
Ljudi su oduvijek koristili drvo kao gorivo za svoje ognjište. U vrijeme novih ložišta drvo su potisnula fosilna (neobnovljiva) goriva (plinsko ulje, ugljen i plin), kao “bolja i kvalitetnija” goriva, a tek njihovom eksploatacijom postali smo svjesni činjenice da ih u prirodi ima sve manje, a izgaranjem stvaraju štetne plinove koji loše utječu na okoliš te uzrokuju “efekt staklenika”.
Šuma čisti zagađenost iz zraka, akumulira pitku vodu i ima pozitivan utjecaj na našu klimu. Drveća filtriraju ugljični dioksid iz zraka i pretvaraju ga u kisik. Kisik je potreban za život i osnova za disanje i obnovu rasta drveća. Drvo akumulira na prirodan način energiju šume i predaje je (vraća) sagorijevanjem kao toplinski izvor nazad u prirodu. Nema nikakve razlike istrune li drvo u prirodi ili sagori u ložištu. U oba slučaja u atmosferu se ispusti ista količina ugljičnog dioksida (CO2) koliko je drvo uzelo iz zraka kod proizvodnje kisika, a potrebno je drugom drveću za istu namjenu.
Drvo je jedino gorivo, čiji se otpadni produkt ponovo koristi ne zagađujući okolinu. Drvo je obnovljivo, korisno i nije štetno za prirodu. Zahvaljujući ekološkoj osviještenosti šume se planski, u određenoj količini prorjeđuju i tako otvaraju mjesta za rast novog drveća. Drva oštećena vremenskim nepogodama također se koriste kao gorivo. Naša zemlja je bogata šumom, te drvo kao goriva, imamo u dovoljnim količinama.
Procjenjuje se da je u eksploataciji drvo kao gorivo, manje od 50% mogućeg resursa koji imamo na raspolaganju. Kod izgaranja se oslobodi samo toliko ugljičnog dioksida koliko jedno stablo primi u svojem životu čime se sprečava efekt staklenika. Drvo u sebi ne sadrži sumpor, pa prema tome – grijanje na drva nije uzrok “kiselih kiša”. Krajnji produkt gorenja drva je: vatra, dim i pepeo. Pepeo je čista tvar visoke kakvoće pogodno za kompost – gnojivo za vrt, te se tako na najprirodniji način vrača u prirodu, a nama višestruko koristi.
Koje drvo koristiti za grijanje?
Dvojbe o tom pitanju nema. Najbolje je suho drvo s što manje smole jer izgaranjem nastaje više dima koji prlja staklo kamina te iziskuje češće čišćenje dimnjaka. Inženjeri tvrtke Hark preporučuju; nakon rušenja u šumi drvo bi se trebalo sušiti 2-3 godine, kako bi pri povećanoj temperaturi što lakše oslobađalo iz sebe goreći plin.
Korištenjem vlažnih drva pri loženju kamina dolazi do negativnih nuspojava kao što su: kondenzacija vlage u dimnjaku, smanjena kalorična vrijednost drveta, oštećenje šamotnih dijelova kamina i slično. Šamotna opeka ima svojstvo apsorpcije topline nastale gorenjem i prenošenje iste u prostor ili na stjenke kamina. Loše je, što istovremeno upija vlagu, koja je nastala sagorijevanjem vlažnog drva, te uslijed visoke temperature ekspandira (pretvara se u paru), a time razara strukturu šamotnih dijelova kamina, uslijed kojih može doći do pucanja istih.
